Posted by: zvonimir | 15.09.2006

Ugovno je stala moja štikla

003700717.jpg

Upozoravam sve Sevine štovatelje i obožavatelje da ovo što slijedi nema apsolutno nikakve veze sa Severinom. Sami odlučite želite li dalje čitati ili ne.  

Dakle… Kupila sam štikle, nisu Manolice od 300 dolara, ma zapravo su smiješno jeftine i uopće nisu štikle nego obične cipelice s malo višom potpeticom, a čak nisu ni nove, nosim ih već neko vrijeme. Cipele iz kategorije za svaki dan. Uostalom… nije bitno, jer ovo nije priča o cipelama nego o kućnim ljubimcima. I to o jednoj određenoj vrsti, onoj koju je potrebno svakodnevno prošetati kako bi obavila nuždu, malu i veliku. Zapravo, ovo nije priča o kućnim ljubimcima, nego o njihovim vlasnicima i gospodarima. Priča o damama u krznenim kaputima, (ne)slavnim i napirlitanim curecima, koje čak i u TV-emisijama sudjeluju sa svojim dlakavim vau-vau stvorenjima… Priča o uglednoj i educiranoj gospodi, između kojih je i naš cijenjeni i nadasve pošteni gradonačelnik prelijepog nam bijelog grada Zagreba, cvijeta Hrvatske. Dakle… šetam u svojim cipelama od Trga bana J. Jelačića, prolazim Bogovićevom, Cvjetnim trgom, i u Preradovićevoj nagazim na govno. Veliko smrdljivo, gnjecavo i friško pseće govno. Inače, znam da je Zagreb pun dreka, na svakom trećem ćošku, ali sam ih pažljivo izbjegavala sve do tog trenutka. Pariz gubi svoje pse – Pariz je izgubio svoje pse: u razdoblju od četiri godine glavni francuski grad, u kojem su nakupine psećeg izmeta na pločnicima i kolnicima stanovnike dovodile do očaja, izgubio je gotovo četvrtinu svog psećeg stanovništva. “Od 2002. do 2006. godine broj pasa u Parizu smanjio se za 22,6 posto, odnosno pao je sa 190.000 na 147.000”, izjavio je jedan dužnosnik iz ureda pariškog gradonačelnika. “To je procjena izračunata na uzorku od 4.000 Parižana”, pojasnio je. No, psi su ostali brojni u popularnijim četvrtima glavnog francuskog grada, gdje se nalaze Champs-Elysees i Eiffelov toranj. Gradske vlasti su 2001. godine donijele odluku da vlasnici pasa moraju za njima sakupljati izmet inače će platiti novčanu kaznu. Ono što mene zanima je: Zašto neki ljudi ne čiste govna za sobom? Zašto u Hrvatskoj ne postoje nadležni organi za pseći izvareni otpad? I kada će se to promijeniti? Jer treba to promijeniti. Vjerojatno će biti teško dogovoriti se oko kazne za takva sranja. Jer, moraju se uzeti u obzir i oni korumpirani provoditelji zakona, a nepoštovatelji istog, koje će dopasti ta čast da love takozvane neskupljača izmeta. Zamišljam scenu kako šarmantna gospodična produžuje nakon što je njen njegovani ljubimac koji je trpio cijeli dan, sam u zatvorenom stanu, konačno obavio nuždu. Dolazi striček policajac i piše kaznu, a gospodična vadi iz džepa već unaprijed pripremljenih sto kuna za samo takvu priliku: “Evo, za ručak…” I na kraju pitam ja vas – pa tko onda ne bi imao posla s govnima?!


Responses

  1. Gdje si ovo izvadio?
    Super, ali moras razdvajati paragrafe.
    Alaj si ga opravio, svakati cast!


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: