Posted by: zvonimir | 15.09.2006

GMO

GENETSKI PROGRAMIRANA HRANA Spas za čovječanstvo ili Pandorina kutija? Povijest pokazuje da se čovjek može uvjeriti u svoju glupost tek onda kada je napravi..To nažalost, uvijek ima svoju visoku cijenu. Primjera ima mnogo, ali navedimo samo najvažnije; Hirošima, talidomid, plutonij, dioksin, PCB, DDT itd. Hoće li odluka Komiteta Kodeksa Alimentariusa donesena 18. travnja 1997 godine na sastanku u Ottawi, da pusti u promet genetski manipulirane namirnice bez prethodnog testiranja i bez odgovarajućeg etiketiranja, biti spas za gladno čovječanstvo ili samo Pandorina kutija iz koje će izaći zao duh dobro poznat iz daljnje i bliže povijesti, ostaje da se vidi. Hoćemo li dočekati etiketu s tekstom. Konzumirate na vlastitu odgovornost (Eating is hazard)? Od definicije do postupka genetske manipulacije namirnica Postupak stavljanja humanog gena u životinje, ribljeg gena u rajčicu, gena iz insekta u krumpir s svrhom da bi oni bili veći, jači, otporniji na insekte i herbicide da bi bili ljepši i dugotrajniji, naziva se genetska manipulacija. Postupak se naziva još i genetska “kirurgija” jer se zapravo mikrokiruškim metodama vadi gen iz jedne stanice i spaja s genomom druge stanice da bi nastao NOVI gen . Tehnika je potpuno umjetna i nema nikakve veze s prirodom. Izmislio ju je čovjek da promjeni prirodu i sebi pribavi korist. Isto kao što je izmislio plutonij koji će mu od sada pa do vječnosti služiti kao pogonsko gorivo ali biti i stalna prijetnja. Isto kao što je izmislio umjetnu ovcu Dolly koja je na neki način postala samo simbolom onoga što dolazi. Moramo biti svjesni činjenice da smo upravo zakoračili u b udućnost koja je, koliko atraktivna zbog brojnih izazova, istovremeno i potpuno neizvjesna. To se sve sasvim slučajno poklapa s 2000 godinom, dakle s prelaskom u novi milenij. Nitko ne sumnja da je pri jenos DNA postala rutinska tehnika koja će na mnogim područjima donijeti velike prodore u znanosti, ali brine činjenica da se ta ista tehnika već sada “razmahala” izvan granica mašte , tako da se sve češće izražava bojazan i od samih stručnjaka koji se tom tehnikom profesionalno bave. U tom kontekstu treba gledati genetski manipuliranu hranu, onu hranu koju svakodnevno stavljamo u svoje tijelo najmanje 3 puta. Odluka Komiteta Kodeksa Alimentariusa da stavi u promet namirnice čije su sirovine dobivene takvi m postupkom bez prethodnog ispitivanja i bez odgovarajuce naznake kao što je naznaka na cigaretama (smoking is a hazzard) stupila je na snagu, što praktično znaći da su police samoposluga velikih zapadnih zemalja pune takvih namirnica. Ona je nesumnjivo ishođena pod pritiskom proizvođača jer su u pitanju ogromni profiti. O potrošačima u prvom trenutku nitko nije razmišljao; uostalom tako je uvijek bilo u povijeti. Ako je tako u Americi bit će i u Europi. Izgleda, da se zapravo od genetski programirane hrane više ne može pobjeći! Zašto je rekombinacija gena u hrani toliko atraktivna? Promjena genetske srukture u svrhu poboljšanja sortnih ili rasnih svojstava u praksi se koristi godinama, a da nikada nije bilo problema koji bi mogli izazvati javnost na raspravu o etičkim i drugim implikacijama takvog posla. Repica koja ima veći prinos ulja, rajčica koja ranije zrije i ima ljepšu crvenu boju, kvasnica za pivovarstvo koja bolje razgrađuje (dekstrinira) škrob, pšenica koja ima veće zrno i čvršću stabljiku itd. Temeljni principi biotehnologije korišteni su zapravo od vremena starih Egipčana a mi smo ih samo ponovno otkrili i usavršili. Danas se već krenulo u drugom smjeru; najvažnije korištenje ove tehnike je u smislu zaštite usjeva od opasnog djelovanja herbicida. Naime, rekombiniranjem gena povećava se otpornost kultura na herbicide tako da korisna biljka ostane uspravno a korov ugiba. Nadalje, genetskom manipulacijom bitno se može povećati otpornost na insekte, na kvarenje i druga karakteristična svojstva. I kada se radi o raznim “poboljšanjima” tehnika genetske manipulacije je prilično pouzdana i precizna U pitanju je dakle čista ekonomska korist tj. veći prinos po jedinici površine, poboljšanje kvalitete (veličine i boje plodova, sočnosti). Genetska manipulacija je tako postala moćno oružje u ru kama industrije, a inženjeri genetičari tražene profesije. Ona je sama počela zarađivati novce i investirati ih u nove projekte. Više hrane, znaći više genetike, više genetike znaći više novaca i krug je zatvoren! Danas je osobito zapadni svijet prosto prepljavljen s namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina. Ništa ne piše, ništa se ne govori ali svi znaju da je u pitanju soja, rajčica, grah, krumpir, kukuruz, tikva, a to znači i njihovi derivati kao što su škrob, sirupi, stočna hrana, meso, mlijeko itd. Tako su genetski manipulirane namirnice potiho ušle u lanac prehrane i u njemu se čvrsto drže. Bez dozvole, bes testiranja, bez naše volje i želje. Kad se plasira lubenica bez koštica, nitko ne razmišlja o metodi kako je to postignuto. Namirnica je genetski modificirana (Genetically enggeenered) Obzirom na poglede i shvaćanja, danas se dijelimo na barem 2 temeljna pravca; na skupinu koja teži vraćanju prirodi i korištenju prirodnih resursa gdje god je moguće i na one koji smatraju kako priroda nikako nije savršena već ju treba “popraviti” i “poboljšati” Dok su obični ljudi i cjelokupna javnost na prvoj, industrijski kompleks je na drugoj strani. Dok ekolozi s pravom “vrište”, statističari hladno upozoravaju na brzinu porasta svjetske populacije i na sve veći broj gladnih u svijetu, a u takvom kontekstu svaki doprinos povećavanju resursa hrane, dobro je došao pa makar to bio plod rekombinacije gena! Zadržavanje prava da samo ova generacija stanovnika zemlje uživa u prirodnoj hrani, a da one koje dolaze “pasu travu” , prilično je sebično i neodrživo jer u pravilu svaka generacija mora stvoriti podlogu za život one slijedeće. Naravno, to nije uvijek moguće na sasvim prirodan način..Eto, to je bila logika kojom se rukovodio Komitet Kodeksa Al imentariusa na sastanku u Ottawi kada je donesena odluka o pustanju GE hrane u promet bez prethodnog ispitivanja i posebnog etiketiranja. Ostala su međutim, otvorena pitanja na koje tek treba dati odgovore. Sve su genetske manipulacije hrane obavljene posljednjih 5 godina i do sada su vrlo uvjerljivo pokazale svoje neograničene mogućnosti. Genetski je modificiran kukuruz s svrhom da se iz ulja njegovih klica dobije dobije povoljniji odnos zasićenih i nezasićenih masnih kiselina, pamuk da iz sjemena daje više ulja, soja da bolje podnosi herbicide..U namjeri da tržištima osigura veće količine riboflavina, farmaceutska je industrija klonirala bakteriju subtilis tako da daje što veći prinos. Ti se uspjesi nikako ne mogu osporiti. Biotehnologija je tako postala najperspektivnija disciplina, a ono što se do nedavno uopće nije moglo rješiti sada se rješava rutinskom rekombinacijom gena. Upravo zato što je sve postalo tako rutinski, tako lako, cinični su novinari napisali da ulazimo u eru Frankensteinsa pa tako postoji i FrankenFoods. Je li to pretjerivanje ili ne ostavljam vama dragi čitatelji da prosudite sami. Ako se na hranu koja sadrži genetski manipulirane sirovine oznaka GE (Genetically Engeenered) proizvod nitko neće kupiti; ako se takve namirnice uopće ne označe ne mogu se razlikovati od ostale hrane pa se množe sumnje i počinje vladati paranoja u odnosu na sve namirnice! Sve bismo to mogli preživjeti da trend porasta GE namirnica nije tako vrtoglav. Potencijalne opasnosti genetski programirane hrane Prije nego se stavi u promet, hrana za dojenčad se podvrgava cijeloj seriji ispitivanja koja na kraju završavaju na tzv kliničkom ispitivanju. Svrha je provjera sadržaja, zdravstvene ispravnosti, provjera njegove sigurnosti te izbjegavanje neugodnih posljedica. Ukratko svaki rizik se smanjuje na minimum. Ostaje činjenica da kod GE hrane ni kratkoročnih ni dugoročnih ispitivanja nema, što sasvim logično povečava rizik. Iznenađenja su moguća praksa nažalost pokazuje događaju se! Unošenjem novog gena u staničnu strukturu donose se i nove genetske informacije, koje organizam ne prepoznaje. Kao što kompjutor vraća poruku da nešto nije mogao prepoznati, tijelo reagira na strani protein, manje ili više žestoko jakom alergijom ili intoksikacijom. Svaka nova namirnica dobivena transgenetski, svojevrsni je pokus uživo, gdje je onaj koji konzumira u ulozi zamorca. Nitko ne zna što se sve može dogoditi nitko nije odgovoran za ono što vam se može dogoditi. Pa čak i kad se nešto dogodi, pomoć je vrlo problematična jer liječnik nema nikakvo iskustvo s takvim tvarima! Osobito su potencijalno opasni toksini i alergeni. Amerikanci i Japanci prvi su iskusili problem GE hrane i odavno su shvatili da šale nisu umjesne. Tijekom 1989 godine zanimljiva je postala industrijska proizvodnja aminokiseline triptofana samo zbog činjenice da može poslužiti za obogaćivanje drugih proteina i kao tableta za spavanje (triptofan uspavljuje) . Tražilo se povećanje proizvodnje a to su mogli postići genetičari manipuliranjem bakterije koja služi za produkciju. Kada je manipulacija uspješno obavljena i postignuto odgovarajuće povećanje produkcije, napravljene su prve pošiljke triptofana za SAD bez ikakvih prethodnih ispitivanja. Nakon kraćeg vremena prava katastrofa; umrlo je 37 ljudi , 1500 je hospitalizirano i ostalo trajno oštećenog zdravlja, dok je oko 5000 ljudi bilo vrlo ozbiljno bolesno. Trebalo je dugo vremena do utvrđivanja uzroka nepoznatoj bolesti koja je dobila naziv EMS (Eosinophilia-Myalgia Syndrome), a uzrok je bio vrlo jaki toksin nepoznate strukture. Nije bilo lijeka, nije bilo spasa za muke ljudi. Nitko ništa nije znao jer nije bilo nikakvih iskustava. To je bilo samo prvo, vrlo dramatično upozorenje kakva se sve iznenađenja mogu očekivati u budućnosti. Drugi problem su alergeni; kod genetskog reprogramiranja stvaraju se novi i tijelu neprepoznatljivi proteini na koje će tijelo reagirati alergijom a možda i anafilaktičkim šokom! Da bi se u takve mogućnosti uvjerili, morao se dogoditi “slučaj” koji je srećom ostao bez posljedica. Jedna brazilska tvrtka je naručila gemetsko programoiranje soje s svrhom “popravljanja” kvalteta njenog proteina Da bi se to postiglo trebalo “ucjepiti” gen brazilskog oraha. Genetičari su svoj posao korektno odradili i novi proizvod (klonirana soja) je nastao. Nakon prvog pokusnog korištenja unutar tvorničkog kruga, utvrđena je vrlo jaka alergija pa je projekt u cjelini – odbačen. Genetskom manipulacijom samo jedne sirovine, moguće je dispergirati alergene u široki spektar namirnica gdje se ta sirovina koristi. Zamislite sada situaciju kod koje se u veliko društvo preosjetljirev populacije koja primjerice u SAD broji nekoliko milijuna ljudi, ubaci novi jaki alergen na kojega barem u prvo vrijeme nema nikakvog zadovoljavajućeg odgovora. Štete samo u izgubljenim radnim satima su ogromne. Ako se namirnice koje u sebi sadrže genetski programirane sirovine ne obilježi odgovarajućim etiketama, postavlja se pitanje kako će preosjetljivi građani znati izbjeći problem? Zagađenje okoliša i pad nutritivne vrijednosti Stručnjaci procjenjuju da se oko 57% genetske manipulacije prehrambenih sirovina svodi na podizanje otpornisti biljaka prema herbicidima (kako bi se povećali prinosi i uništio korov). To međutim, s druge strane; povećava potrošnju herbicida i do 3 puta, što naravno implicira žestoko zagađivanje zemljišta i vodnih tokova. Zagađenje od genetske manipulacije, ne može se očistiti jer primjerice klonirani virusi i bakterije dalje egzistiraju kao nove vrste čiji razvoj nitko živ ne može predvidjeti. Za razliku od nuklearne i kemijske kontaminacije koja ima svoje vrijeme raspada, ovdje je stanje ireverzibilno i nema “popravnog ispita”. Zapravo, stvorena je nova vrsta (klon) koja se ponaša na novi način.. Otprilike isto kao što je morao biti stvoren umjetni element plutonij kako bi se shvatilo što to zapravo znaći. Ima mišljenja da su neke nove bolesti čija je pojava poprilično iznenadila znanstvenike, zapravo samo plod genetske manipulacije bakterija i virusa od prije par godina. Ako su novinari cinični pa spominju FrankeFoods upravo tu su u pravu jer ovdje je apsolutna nepoznanica ostavljena budućim generacijama da ju otkriju. Što se tiće nutritivne vrijednosti, genetska manipulacija nije uvijek donijela pozitivne rezultate, jer primjerice “pokrivanje” dobrog izgleda rajčice koje se prolongira na nekoliko tjedana zapravo dovodi do pada nutritivne vrijednosti te namirnice (dobro izgleda premda je stara). Kad se želi jednoj namirnici popraviti”svježina” tko mari za njena nutritivna svojstva? Osim pobrojanih potencijalnih opasnosti genetski promjenjenih (reprogramiranih) namirnica koje ne želimo ni umanjiti ni uvećati, ima i onih posve neočekivanih. Tako je primjerice zemljište postalo neplodno na mjestu gdje je bačen otpad od klonirane bakterije za proizvodnju etanola. Posijani kukuruz porastao je samo 3 stope a potom je uvenuo. Insekti, ptice i vjetar mogu prenijeti “konirano” sjeme na velike daljine i tamo može doći do promjene biološke ravnoteže biljnog svijeta s manje više poznatim posljedicama. Genetski programirani enzimi Danas se ljudska aktivnost bez enzima ne bi mogla ni zamisliti jer to su najvrijedniji “robovi” čovjeka. Vrijednost svjetske proizvodnje enzima procjenjuje se na 1,3 milijarde US $. Ne treba zaboraviti da su to proteinske molekule, koje obavljaju zamršene biokemijske zadatke od fermentacije sireva i vina sve do pranja prljavog rublja.. Premda u prehrani njima zahvaljujemo dragocjene fermentirane namirnice, ne postoji obveza njihovog deklariranja. Upravo zbog toga, enzimi su u tzv “sivoj” zoni regulative a to znaći da se relativno lako i jednostavno manipuliraju.. To praktično znaći da se njihova djelatnost preusmjerava i “poboljšava”. Ako se takvi enzimi iskoriste (a to je činjenica) dobivena namirnica više nije prirodna jer to nikako nije bio prirodan proces. Danas već postoje nezvanične liste manipuliranih enzima, a na temelju toga nije teško spomenuti namirnice u kojima su korištene. To su pivo, vino, voćni sokovi, modificirani škrobovi (koji se guraju u svakakve proizvode), mliječni i pekarski proizvodi . Stoji činjenica da su enzimi u namirnicama zastupljeni u mikro količinama, ali kako rekosmo za alergične reakcije više nego dovoljno! Ubrzavanje fermentacijskih procesa, skračivanje vremena procesa i poboljšavanje arome, glavni su motivi korištenja tako modificiranih enzima. No, ima i drugih kao što je primjerice bistrenje vina, promjena boje itd. Kod kruha se dodaju “klonirani” enzimi radi produženja svježine, zatim delaktozirano mlijeko s enzimom laktazom produženog djelovanja (za vrijeme skladištenja). Transgenetsko meso Tehnologija genetskog inženjeringa napreduje vrtoglavom brzinom; ono što je pred 3 godine bilo nezamislivo, danas postaje stvarnost!. Prvorazredna svinjetina (GE – meat) izgleda nestvarno prenda izvješća iz Australije pokazuju kako to postaje stvarnost i za takvo meso izgleda postoji eksperimentalna mesnica u Adelaidi. Meso je dobiveno procesom ubrzanog rasta hormonom rasta koji je dobiven genetskom modifikacijom. Ubrzani rast može deformirati zglobove a može tijekom rasta doći i do drugih vrsta deformacija. Naravno, meso neće biti etiketirano pa kupci neće pojma imati da su upravo kupili meso koje je na određen način genetski manipulirano ili kako se još naziva – transgenetsko meso. Naime australijske vlasti (ANZFA) ne vide nikakve potrebe ni znanstvene podloge da se transgenetsko meso etiketira.! Ispitivanje javnog mnenja je pokazalo da bi čak 66% australaca probalo takve namirnice kada bi bile etiketirane. S druge pak strane ima pokazatelja da bi čak 89% potrošača odbilo konzumirati genetski modificiranu hranu. Neki psiholozi kažu da bi u slučaju prirodne katastrofe ili rata odnos bio sasvim drukčiji i da bi se najveći dio pučanstva opredjelio za takve namirnice, premda iskustva iz II svjetskog rata pokazuju obrnuto; Japanci su bili u velikoj gladi, ali nisi htjeli konzumirati kukuruz koji su dobivali kao pomoć jer na njega nisu navikli! Hormon rasta se ubrizgava svinjama u tovu zadnjih 5 tjedana pa se “rašire” kao da ih je netko napuhnuo. Naravno, u pitanju je povećan prirast težine. Hormon rasta je uredno registriran kod Agricultural and Veterinary Chemical i naravno, nije etiketiran. Za sada eksperimentalna proizvodnja mesa ne dobiva masovno obilježje jer utvrđeno da hormon može ubiti neke a osobito gravidne svinje. Proizvođač hormona rasta je američka tvrtka “Monsanto” inaće vrlo poznata po brojnim ekološkim aferama. Dovoljno je spomenuti da su oni bili proizvođači dioksina (orange agent) koji je na noge podigao svaki zdravi razum. Pobuna australijskih pristaša zdravog života i apel vlastima da se obustavi takva proizvodnja uz zahtjev za etiketiranjem, glatko je odbijena uz obrazloženje da bi takva etiketa potrošače dovela u zabunu. Pogodite što je u tanjuru? Nažalost, ima dosta ljudi koji uopće ne mare što im je u tanjuri, a najbolja stvar na svijetu im je hamburger i kola. Obirom na brze komunikacije, situacija se mjenja i nova saznanja stižu preko noći. Mnogi modificirani geni su se bez najave ušuljali u hranu i to su činjenice koje moramo prihvatiti il naravno protiv njih se boriti. Pitanje je kakve ste sreće tj. kakve ste gene dobili. – govedinu dobivenu pod utjecajem modificiranog hormona rasta svinjetinu s modificiranim humanim genom (hormon rasta) , krumpir s kloniranim virusom za proteinsku ovojnicu, rajčicu s bakterijskim genom za podnošljivost herbicida hormone dobivene od manipuliranih bakterija itd Vrlo je vjerovatno da su resursi naše hrane još posve netaknuti, ali obzirom da se u Hrvatsku godišnje uveze sirovina i namirnica za milijardu dolara (gdje ima dosta i sjemena) sasvim je izvjesno da dobivamo i genetski modificirane namirnice. Zanimljivo je kako nisu isti parametri za hranu steriliziranu ozračivanjem i genetski modificiranu hranu. Naime, nakon kampanje protiv ozračivanja hrane, sve vlade zemalja čllanica WHO, postigle su koncenzus da se sirovine obrađene zračenjem deklariraju kao takve pa danas postoji oznaka na etiketama osobito sjemena i začina “Treated with ionising radiation” ili “Iradiated”. Kod genetske manipulacije toga nema a zadnja prilika je bila upravo na sastanku Kodeksa Alimentariusa u Ottawi 1977 godine. Bojkot genetski modificirane hrane Više od 2 milijuna Austrijanaca je potpisalo peticiju o zabrani upotrebe genetski modificirane hrane zazivajući raspravu o tom problemu u parlamentu. Oni svesrdno pozivaju EU da poduzme odlučne korake kako bi se spriječio import američkih sirovina u Europu. Premda ekolozi nisu potpuno zadovoljni, Austrija je ipak među prvima donijela takav propis, koji bi uskoro trebao stupiti na snagu. To puno znači za ostale europske zemlje gdje se još i ne pomišlja na bojkot a među takve zemlje spada i naša. Island slijedi primjer i uvodi odgovarajući propis o obvezatnom etiketiranju GE namirnica, a predlaže prerađivačima da kod uvoza kontroliraju kvalitetu i traže nemodificiranu soju. U siječnju 1998 godine Britansko udruženje trgovaca (oko 80% ukupnih dobavljača) donosi odluku da više ne kupuje soju iz SAD. Ostalo je oko 20% onih koji će ipak i dalje proizvoditi na bazi GE soje. Osjetljivost javnosti kada je u pitanju hrana, porasla je do neviđenih razmjera, a najveći povod je bila nedavna histerija oko kravljeg ludila koja je dala do znanja što se sve može dogoditi iz tanjura. Objašnjenje je vrlo jednostavno; ako se može dogoditi da s dobrim goveđim odreskom dobijemo nakon par godina šupljine u mozgu, onda se može dogoditi sve! Zato nećemo genetski manipuliranu hranu, a ako ćete insistirati, bit ćemo protiv! Premda su SAD pune genetski programirane hrane, oni imaju vrlo jaki lobi u borbi protiv toga problema. Kampanje se vode u 13 država s manjim ili većim uspjehom a glavni zahtjev je označavanje i etiketiranje. Food Slander Law kako se naziva prijedlog propisa predviđa proglašavanje uporabe GE kao sirovine u namirnicama – zločinom! Naravno, teško je vjerovati da će to ikada proći. Prva savezna država koja je na putu da se sličan propis donese je Džordžija. Postoji i pokret koji je organizirala agro-industrija, a koji polazi s potpuno protivnih pozicija. Uostalom, to je standardna shema koje se sjećamo kada su pitanju bili pesticidi i aditivi. Primjerice, aktivisti jedne udruge protiv genetski manipulirane hrane, demonstartivno su prosuli poveće količine koka kole i mlijeka u Atlanti u rijeku pod optužbom da koriste genetski programirane sirovine (aspartam i hormon).,Činovnici u administraciji se optužuju za ““spavanje””i korupciju a zlobnici vele da za to ima i povoda. Stručnjaci (biolozi, biokemičari, liječnici) polaze od zaključka kako takva hrana nema nikakve veze s prirodom i ne postoji u prirodi pa ju ne treba ni konzumirati. Genetska manipulacija potpuno ruši standardne vrijednosti u biosferi i postavlja nove okvire. Pojam “prirodno” morao bi se promjeniti, a cijeli razuman svijet upravo se “vraća prirodi”…dr Peter Wills, molekularni biolog i genetičar s sveučilišta u Aucklandu bio je vrlo jasan kad je rekao da neće podržati ništa protuprirodno jer upravo popuštanje je dovelo do toga da smo ovaj zeleni planet toliko “uneredili”. “Profit zbog kojega se sve to skupa radi, nema nikakve veze s prirodom, a ja žarko želim živjeti bez toga” rekao je poznati znanstvenik. Slijedeći dr Mae-Wan Ho, genetičarka s Open University kaže: “opsežno puštanje u promet transgenetskih organizama moglo bi imati pogubnije posljedice od jedne atomske eksplozije”. Genetski modificirana soja sada je zastupljena u oko 60% gotovih proizvoda uključujući kekse, čokolade, gotove obroke pa i dječjoj hranu. Je li duh pobjegao iz boce – zauvijek? Stručnjaci koji su u stanju sagledati problematiku genetski modificirane hrane iz svih uglova, zabrinuto vrte glavama. Kažu da će sasvim sigurno za desetak godina požaliti i konstatirati kako se to nije smjelo dogoditi. Prilično pesimistički raspoloženi oni zaključuju: za sada eksperiment uživo s ljudskom hranom koja je genetski promjenjena nije spriječen i svjetska zajednica ne pokazuje znakove da to misli promjeniti mnoge krupne greške su načinjene u GE laboratorijama i sada se za to plaća cijena. Postoji jako uvjerenje da se stvari više ne mogu kontrolirati i da je duh je pobjegao iz boce. Sve bi bilo dobro da se može vratiti natrag… bakterije i virusi promjenjenog genoma žive dalje, umnažaju se i mutiraju, pa neočekivano napadaju plijesni ili zemljište..Kada će se okrenuti protiv svog roditelja – čovjeka? genetsko inženjerstvo je zlatna koka industrije pa nema šansi da se nešto promjeni. ekspanzija je u toku i ona će se dalje nastaviti, dogodit će se otkrića neobičnih (novih) bolesti a svaku takvu pojavu prate mrtvi i oboljeli čovjek će potrošiti silna sredstva i golemi trud da doskoči novim izazovima, ali zar nismo rekli da tako čovjek uvijek radi – prvo “uneredi” pa onda čisti? žalosno je kod toga da krajnje korisnike – potrošače takve hrane nitko ne pita nakon spoznaje opasnosti nuklearnog zagađenja (plutonij), fenomena staklenika tj. globalnog zatopljavanja i toksičnih učinaka pesticida, ovo je nova tragična pouka čovjeku Oni predlažu da se zabrani promet bilo koje namirnice s genetski manipuliranim sirovinama tako dugo dok se znanstvenim metodama ne utvrdi da je takva hrana zdrava za sve. U međuvremnu oni predlažu etiketiranje s naznakom koja je sirovina “kontaminirana” pa čak i u slučaju kada se radi samo o enzimima. Jedino tada će potrošači točno znati što stavljaju u sebe, a to će pomoći stručnjacima da prate eventualno nastale zdravstvene probleme. Je li moguća kontrola GE hrane? Dugo vremena je izgledalo da se ne može utvrditi razlika između standardnih i genetski modificiranim namirnica. Jednostavno nije bilo pouzdane i jeftine metode. Od istih onih stručnjaka koji su učestvovali u procesu stvaranja genetskog inženjeringa (pa se kasnije pobunili) došlo je i odgovarajuće rješenje. Tako je vrlo poznati zagovornik prirodne hrane, inaće i sam genetičar dr John Fagan u suradnji s jednom američkom kompanijom, pronašao vrlo senzitivnu metodu utvrđivanja čistoće soje, koja je u stanju utvrditi 1 sojino GE zrno u šarži od 10.000 zrna! Metoda se već koristi u praksi i svaka zainteresirana zemlja metodu može dobiti. Predlaže se Vladama zemalja čije kompanije dugo vremena rabe tehniku genetskog inženjeringa da utvrde slijedeće vrste ispitivanja gotovih proizvoda prije stavljanja u promet: 1./ Toksikološka 2./ Alergološka 3./ Nutritivna 4./ Pokusi na životinjama 5./ Pokusi na dobrovoljcima Predlažu se i dugoročna ispitivanja na ljudima, ali obzirom na cijenu koštanja teško je predvidjeti da li će se to i ostvariti. Prvih desetak godina narednog milenija, bit će, kada je u pitanju hrana, vrlo zanimljiva; ili će prevladati zdrav razum ili ćemo postati svjedoci učinaka “FrankenFoods-a”. Ako se pogleda ponašanje čovjeka u bližoj povijesti, onda se loše piše jer u prirodi čovjeka je da zaviri u bocu bez obzira što će se iza toga dogoditi. Ako mu na klupu napišeš “svježe obojeno” on će sjesti i probati je li tako pod cijenu da plati kemijsko čišćenje. Radoznalost je njegova temeljna karakteristika. Osobno vjerujem da je zao duh pobjegao iz boce i da se ne može vratiti natrag. Treba se pripremati za posljedice. Indiji i Pakistanu nije bila dovoljna Hirošima; traži se nova tragedija. Čovjek brzo zaboravlja i uči preko vlastitih leđa.


Responses

  1. Super je tekst, ali je naporan za citanje, daj novih redova i slika. Ovako je ubitacan za citanje.

    Iskreno


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: